Važnost malih arheoloških nalaza sa Glasinca

Sažetak

U ovom se radu predstavljaju neobjavljeni nalazi sa područja Glasinca, koji su posljednjih nekoliko godina postali dio različitih muzejskih zbirki. Većina od njih su slučajni nalazi keramike i sitnih ornamenata, ili je pak riječ o nalazima koji dolaze sa arheoloških iskopavanja u poslednjih nekoliko godina. Velika količina keramike sa lokaliteta Gradac u Sokocu daje hronološki okvir za naseobinske aktivnosti i pokazuje dobru korelaciju s nalazima sa prethodno iskopanih okolnih tumula. Sistematska istraživanje srednjovjekovnog lokaliteta Crkvina na Glasinačkom polju otkrilo je i postojanje starije faze naseljavanja iz perioda kasnog bronzanog doba. Ovo nedavno otkriće povećava broj poznatih gradina na području Glasinca. U blizini ovoga lokaliteta otkrivena je i nekropola pod tumulima, vjerovatno povezanu s gradinskim naseljem na Crkvini. Jedan od tih tumula iskopan je tokom kampanje 2014. godine i opisan je u ovom radu.
Lokalitet Crkvina lociran je na istoimenom brdu uz magistralni put Sokolac–Rogatica u selu Bjelosavljevići u zapadnom dijelu Glasinačkog polja na koti 865. m n. v. Lokalitet ima dominantnu poziciju i vidljivu komunikaciju nad čitavim prostorom Glasinačkog polja. Prilaz je moguć sa istočne i južne strane, dok strm i oštar usjek u brdu sa sjevera i zapada nije dopuštao lak prilaz lokalitetu. Nivelacija terena djelimično je urađena tokom kasnog bronzanog doba kada je na platou formirano gradinsko naselje.Ostaci keramike i životinjskih kostiju iz ovoga perioda pronalaženi su u slojevima nasipa oko srednjovjekovne crkve i pri iskopavanju grobova ispod stećaka. Najveći dio praistorijskog naselja uništen je intenzivnim sahranjivanjem i gradnjom srednjovjekovne crkve. Keramički nalazi, koji su prilično fragmentarni, najvažnija su kategorija za hronološko opredjeljenje i stratigrafiju lokaliteta.
Skupina dijagnostičkih posuda sa visokom okruglom, krestastom, ručkom potvrđuje naseljavanje tokom kasnog bronzanog doba. Osnovni hronološki okvir za većinu praistorijskih razdoblja u različitim dijelovima Bosne najviše se temelji samo na razvoju keramičkih stilova. Posebno u područjima gdje nema metalnih nalaza ili gdje metalni nalazi nisu dobro očuvani. Keramika, kao najčešća kategorija nalaza, služi kao primarni izvor informacija. Cjelokupan keramički materijali sa Glasinca i okolice, međutim, dolaze prvenstveno sa ranih iskopavanja bez preciznih stratigrafskih detalja i odnosa sa metalnim nalazima. B. Čović raspravljao je o ovom problemu u svojoj doktorskoj disertaciji i predložio kako definirati dijagnostičke keramičke oblike određenih razdoblja. Prema njegovoj hronologiji, posude sa visokom okruglom, krestastom, ručkom, ponekad sa perforacijom, datuje se u srednje ili kasno bronzano doba. To je jedan od uobičajenih keramičkih tipova na gradinama sa Glasinca i na gradinama oko Glasinca. Ista keramika može se naći na lokalitetima Kusače, Debelo Brdo, Soukbunar i Fortica. Prema revidiranoj hronologiji B. Čovića, ova vrsta keramike datira iz faze Glasinac IIIa-b. Preciznije datiranje pruža tipologija M. Gavranovića koji nalaze datuje između 14. i 12. vijeka BC (što odgovara fazi Debelo Brdo B-C). Ista vrsta keramike iz mjesta Prispu kod Livna u zapadnoj Bosni također je datirana od kraja srednjeg bronzanog doba i u kasnog bronzanog doba.
Na lokaciji Brdo nad Crkvinom tokom 2014. godine izvršeno je iskopavanje najvećeg tumula na nekropoli. Tumul je formiran od zemlje i kamena, bez tragova bilo kakve kamene konstrukcije. Zanimljivo da je prirodno uzvišeni teren odabran za formiranje tumula, jer je davao izgled monumentalnosti. Pod gornjim slojem tumula, gotovo u njegovom središtu, pronađen je dio ljudske mandibule i manji fragmenti ljudskih kostiju. Ostaci su bili koncetrisani zajedno s ulomcima keramike i životinjskih kostiju. Koncentracija nalaza pokazuje da nije riječ o standardnom ili normativnom pokopu, sličan onima koji su se nalazili u drugim iskopanim tumulima u Glasincu. Nije bilo tragova kremiranja na kostima, ali ne možemo potvrditi ni inhumiranje, jer kosti nisu bile u anatomskom položaju. Nadalje, ne znamo je li pokojnik bio smješten u neku vrstu grobne jame. Fragmenti keramike i životinjskih kostiju također su bili koncetrisani u ovom središnjem dijelu tumula. Zbog fragmentacije, nemoguće je tačno rekonstruirati oblik keramičkih posuda. Na temelju sastava i malih detalja u dizajnu, možemo potvrditi da se radi o praistorijskim nalazima, najvjerovatnije pehara s dvije ručke i nekoliko zdjela sa zasječenim rubovima.
Većina keramike sakupljena sa Gradca na Sokocu sadrži ulomke ručki i oboda koji pripadaju različitim vrstama zdjela i pehara. Među hronološkim dijagnostičkim objektima nalazimo velike zaobljene ručke s perforacijom. Ručke istog tipa pronađene su i na gradini Kusače. Keramika ovoga tipa bila je vrlo popularna od kraja srednjeg bronzanog doba i tokom kasnog bronzanog doba. U njegovoj revidiranoj hronologiji, B. Čović materijal sa Kusača datuje u Glasinac IIIa-b fazu, iako je mogao obuhvatiti i sve faze kasnog bronzanog doba.
Arheološka zbirka Muzeja franjevačkog samostana u Tolisi posjeduje zanimljiv nalaz s područja istočne Bosne. Bronzana fibula iz okoline Čajniča je slučajni nalaz poklonjen samostanu od nepoznatog donatora. Fibula pripada raširenoj vrsti fibula tip Rusanović, prema tipologiji B. Teržan. Fibule tipa Rusanovići najvjerovatnije nastaju prema modelima fibula sa prostora jugoistočnih alpi poput tzv. Šmarjeta tip fibula. Na Glasincu, međutim, dobile su razne inovativne forme, te su postali dio prepoznatljive lokalne nošnje. Komparativni primjerci za ove vrste fibula su brojne, osobito na glasinačkom području, ali one se također pojavljuju i u susjednim regijama zapadne Srbije i Kosova. Fibule tipa Rusanovići dolaze u parovima ili pojedinačno, kao i u kombinaciji s drugim vrstama istovremenih fibula.
Jedan od rijetkih predmeta koji je dolazio sa Glasinca u zadnjih nekoliko desetljeća je fibula sa nalazišta Pećina pod lipom, u blizini mjesta Kadića brda. Pećina pod lipom prvenstveno je poznata kao kompleksno paleolitsko nalazište, ali i lokalitet sa kulturnim slojem iz kasnijih praistorijskih i istorijskih razdoblja. Bronzana fibula pronađena je tokom arheološkog iskopavanja 2015. godine u dijelu lokaliteta pod nazivom Abri II. Fibula spada u skupinu bronzanih samostrelnih Certosa tip fibula, varijanta XIII, prema tipologiji B. Teržan. Najbliža analogija tipa XIII fibule je dokumentirana na Ćavarinama (tumuli II i IV) u Glasincu, datiranoj Glasinac Va faza. Ova vrsta fibula pokazuje kulturne veze između područja Glasinca, sjeverne Bosne i Slavonije s istočno alpskim, Transdanubijskim i Podunavskim kulturnim krugovima, nesumnjivo duž tzv. Posavinskog koridora. Ove fibule su specifičnije za područje kulturnog kompleksa Donja Dolina - Sanski Most, gdje su često otkriveni kao dio grobnih cjelina iz faze 3b (druga polovica 5-4. stoljeća prije n.e.).