Dolina Save (Posavina) – baština komunikacija. Neki primjeri iz kasnog brončanog doba

Sažetak

Dolina na Savi je naselje i groblje datirano u mlađu fazu kasnoga brončanog doba i prijelaz u starije željezno doba na kojem su u višegodišnjim istraživanjima otkriveni tragovi višestoljetnoga komuniciranja zajednica uz rijeku Savu i preko nje. Dolina na Savi nalazi se prekoputa vrlo važnoga lokaliteta Donja Dolina u sjevernoj Bosni. Slična situacija s koncentracijom lokaliteta na obje strane rijeke Save može se pretpostaviti i u slučaju naselja Topolovaca Bregovi u blizini Odžaka i naselja u blizini sela Jaruge na hrvatskoj obali. Strateške točke u prostoru, poput Doline, i tragovi života na njima, otvaraju pitanja o korištenju krajolika, mijeni komunikacijskih pravaca, kao i prednostima te nedostacima života uz rijeku Savu s naglaskom na mlađa razdoblja prapovijesti.
Nizinski krajolik uz rijeku Savu karakteriziraju izmjene nizina i prirodnih greda – uzvišenja koja se pružaju uz tok rijeke, na kojima se najčešće nalaze tragovi života u prošlosti. Osobito za vrijeme kasnijih faza brončanog doba, ovi blago povišeni položaji korišteni su za naseljavanje, a sam oblik, struktura i prostiranje naselja prilagođeni su prirodnom obliku i pružanju greda.
Značajan pomak u izučavanju zajednica brončanog i ranog željeznog doba uz Savu predstavljaju novija istraživanja na nalazištu Dolina na lijevoj obali Save, južno od Nove Gradiške, gdje se nalazi i istoimeno selo. Pored nekoliko pojedinačnih nalaza, dodatni poticaj za početak istraživanja u Dolini dali su i zemljani humci, vidljivi i danas u krajoliku zapadno od sela. Rezultati istraživanja, koja Institut za arheologiju u Zagrebu i Gradski muzej Nova Gradiška sprovode od 2009. do danas, locirali su naselje na položaju Babine grede te groblje pod tumulima na položaju Glavičice koji se nalazi sjeverozapadno od naselja. Tijekom istraživanja naselja otkrivene su podnice kuća, ukopani radni objekti, više ognjišta obnavljanih nekoliko puta, ostaci kalotaste peći, rupe za stupove od nadzemnih konstrukcija te otpadne jame. Prema arheološkim nalazima i rezultatima radiometrijskih datiranja organskoga materijala (ugljena i životinjskih kostiju), istraženi dio naselja datira se između konca 12. i početka 10. st. pr. Kr. Na položaju Glavičice dosad je istraženo 7 tumula, od ukupno 15 danas vidljivih u krajoliku, pri čemu su otkriveni jedan do dva paljevinska groba u tumulima. Uz spaljene ostatke pokojnika te ostatke ugljena i gara s lomače, u grobovima se nalaze čitave keramičke posude, ulomci keramičkih posuda koje su bile stavljene na lomaču te ostaci nošnje u kojima je pokojnik bio izložen u lomači. Predmeti koji su bili položeni u grobove pokojnika u tumulima u Dolini ukazuju na razmjenu i trgovinu lokalne zajednice sa širim panonskim, jugoistočnoalpskim i balkanskim prostorom. Dijelovi nošnje pokazuju, primjerice, utjecaje iz jugoistočnoalpskoga područja, oružje s prostora Podunavlja, dok keramičke posude pripadaju lokalnom repertoaru hrvatske i bosanske Posavine. Otkriće kasnobrončanodobnog naselja na Babinim gredama i njegov položaj prekoputa već odranije poznatog naselja u Donjoj Dolini na drugoj obali, koje se također pružalo niz jednu gredu u pravcu zapad–istok, omogućuje sasvim novi pogled na obrasce i strukturu naselja uz Savu. Sudeći prema raspoloživom keramičkom materijalu, kao i na osnovu nekoliko metalnih predmeta, istovremenost oba naselja čini se vrlo izvjesnom.
Slična situacija kao i u slučaju Doline i Donje Doline može se opaziti i nekih 70 km nizvodno u blizini naselja Topolovaca Bregovi kod Odžaka, odnosno u blizini zaseoka Trnjak. Iako se samo naselje nalazi oko 1 km južno od današnje obale Save, vrijedi napomenuti kako se oko 2 km istočno od lokaliteta nalazi ušće Bosne, kao i nekoliko starih rukavaca. S druge strane rijeke u novijim istraživanjima otkriveno je također naselje kasnog brončanog doba u blizini sela Jaruge. Nadalje treba istaknuti i dosta veliki broj brončanih nalaza pronađenih uz rijeku, prije svega s desne, bosanske strane, i to pretežito na mjestima koja se čine povoljnim za prijelaz usljed pješčanih sprudova. Svojim položajem na blago uzvišenoj gredi u pravcu sjever–jug, naselje Topolovaca Bregovi zauzimalo je istaknuto mjesto u lokalnom krajoliku, a komunikacijski je bilo otvoreno kako prema Savi na sjever tako i prema rijeci Bosni na jug. Arheološkim istraživanjima ukupno je ispitano 168 m², a većina nalaza i struktura pripisana je početnoj fazi kasnog brončanog doba (Bz C – Ha A1). No jedan dio dosada objavljenih nalaza nedvojbeno pripada mlađoj fazi kasnog brončanog doba (Ha A2 – Ha B1), odnosno istom razdoblju kao i naselja na Babinim gredama. Interesantno je kako se među prezentiranim materijalom iz prijašnjih istraživanja nalazi i nekoliko ulomaka koji nedvojbeno asociraju na kaneliranu keramiku tipa Belegiš II. Terenski pregled lokaliteta Topolovaca Bregovi izvršen je u jesen 2018. godine uz pomoć P. Matkića, stalnog suradnika muzejske zbrike “Vrata Bosne” u sklopu Franjevačkog samostana u Tolisi. Na dostupnom dijelu blagog uzvišenja sprovedena su geofizička istraživanja na površini od 1,5 Ha. U brazdama dubokog oranja prilikom terenskog pregleda pronađen je i jedan brončani nož s jezičastom drškom tipa Dašice. O intenzivnim aktivnostima na dionici Save u blizini naselja Topolovaca Bregovi svjedoči i veći broj brončanih nalaza pronađenih na obližnjim obalama rijeke, odnosno na pješčanim sprudovima duž obale. Kao i u slučaju Donje Doline, gdje je uz samu rijeku pronađen raznovrsan spektar brončanih predmeta širokog kronološkog raspona, i na ovom dijelu Save je u posljednjih 30 godina prikupljen znatan broj nalaza koji se čuvaju u arheološkoj zbirci samostana u Tolisi. Između ostalog, vrijedi istaknuti tri brončana noža, sva tri pronađena na obali Save kod mjesta Prud. Riječ je o tipovima Klentnice, Pustiměř i Pfatten rasprostranjenim prije svega u istočnom dijelu centralne Europe, uključujući srednje Podunavlje te zapadni rub Karpatske kotline. Činjenica da su pronađeni na lijevoj obali Save u njenom središnjem toku podcrtava još jednom izraženu i intenzivnu komunikaciju između zajednica kasnog brončanog doba u Posavini s prostorom Transdanubije, Donje Austrije, Moravske i južne Češke u vrijeme stupnjeva Ha A2 i Ha B1, odnosno između kasnog 12. i ranog 10. st. pr. Kr.
Zajednice koje su živjele u Posavini tijekom kasnog brončanog doba nalazile su se na važnom komunikacijskom pravcu, vjerojatno i križanju puteva, što se vidi u distribuciji različitih predmeta iz njihovoga svakodnevnog života. Savskom dolinom prolazi važna komunikacija između donjega Podunavlja i jugozapadnopanonskog te jugoistočnoalpskog prostora. Rasprostranjenost pojedinih tipova noževa i igala ukazuje na veze sa širim srednjoeuropskim prostorom. Istovremenost naselja u Donjoj Dolini i Dolini te na primjeru Topolovaca Bregova i Jaruga te nalazi igle u tumulu 8 u Dolini i kalupa za igle u Donjoj Dolini, kao i nalazi noževa tipa Pfatten, Klentnice i Pustiměř i u Prudu i u ostavi Beravci svjedoče o komunikaciji na regionalnoj razini preko rijeke Save. Sudeći prema pogrebnim običajima i keramičkim nalazima tijekom starije faze kasnog brončanog doba (Bz D – Ha A1), posebnu važnost su imali komunikacijski pravci u smjeru istok–zapad u nizinama Drave i Save. Od 11. st. pr. Kr., odnosno početkom mlađe faze kasnog brončanog doba (Ha A2 – Ha B1), komunikacijska mreža se mijenja te jačaju regionalne razlike, na značaju su dobile komunikacije u smjeru sjever-jug. Primjer Posavine i njezin položaj u komunikacijskoj mreži kasnoga brončanog doba svjedoči o nužnosti sagledavanja materijalne kulture u pojedinim vremenskim fazama u prostoru jer se samo tako mogu uočiti i prepoznati promjene i dinamika komunikacija kako na lokalnoj tako i na regionalnoj razini.